Autorice: Thomas Köhler
Osnovna ideja „Teorije digitalnog učenja“ (Köhler 2021) jest da se interakcija u obrazovnom okružju ostvaruje na temelju podataka, i sa stvarnim osobama i s njihovim digitalnim prikazima. Nadalje, riječ je o tome da je teorija digitalnog učenja istodobno usmjerena na podatke te učenike i nastavnike. Prema teoriji, prva razina digitalizacije podrazumijeva prikaze aktera u obrazovanju utemeljene na podacima, a to su učitelji i učenici. Na drugoj su razini u interakciji samo podaci učenika i učitelja, tj. nema svijesti u stvarnom životu. Naposljetku, u nekim slučajevima može se pojaviti treća razina na kojoj čak i fizičke konfiguracije (strojevi) stupaju u interakciju s učenikom ili učiteljem ili jedni s drugima. U svakom slučaju, interakcija polazi od podataka, bez obzira je li riječ o čovjeku ili robotu odnosno računalnom stroju.
Uzimajući u obzir ovaj mnogostruki međuodnos ljudi i računala, brojni psihološki, društveni i etički aspekti postaju važni u praksi. Kiberetika je filozofska, tj. etička disciplina koja se odnosi na računala, a razmatra ponašanje korisnika i rad računalnih programa te njihov utjecaj na pojedinca i društvo (Tavani et al., 2013; Marquet & Köhler, 2017). Svako didaktičko modeliranje digitalno obrađene percepcije, konstrukcije i evaluacije u obrazovanju mora uzeti u obzir etičke perspektive, posebno kada govorimo o primjeni umjetne inteligencije (UI). U svakom sustavu obrazovne tehnologije (ed tech), etika se danas smatra vrlo relevantnom. Pod tim se podrazumijevaju etički, antropološki, pravni (malo manje) i društveni aspekti socio-tehničkih uređenja. Stoga bi obrazovni djelatnici trebali biti pripremljeni sa sveobuhvatnom (medijsko) didaktičkom ekspertizom. U idealnom slučaju, svako obrazovno očekivanje trebalo bi se temeljiti na (medijsko) didaktičkom modelu. Također, preporučuje se slijediti generičku orijentaciju kao ključni pristup za etički, pravno i društveno osjetljiv i odgovoran razvoj složenih IT okružja. Na primjer, mogu se primijeniti načela PAPA modela (Ng, 2020.) jer on najviše zadovoljava interese učitelja ili drugih edukatora.
- Privatnost: Pravo na zadržavanje ili objavljivanje određenih informacija o osobi.
- Točnost: Integritet i istinitost informacija.
- Vlasništvo: Ova dimenzija uključuje vlasništvo nad informacijama kao i vlasnička prava.
- Pristupačnost: Mogućnost da osoba ili tvrtka dobije informacije.
PAPA model osmišljen je za adolescente kako bi zadovoljio njihove potrebe za kibernetičkim obrazovanjem.
Djeca između 10 i 19 godina pokušavaju pronaći vlastiti identitet. Često se povezuju s rizičnim ponašanjem, posebice u digitalnom svijetu. Kako bi ih zaštitili od štetnog ponašanja, potrebno ih je obrazovati, odnosno uputiti ih u kiberetiku.
Tehnički, takvo razmišljanje može se sažeti u svaki digitalni alat, čime postaje lako dostupno nastavnicima i učenicima. To može uključivati razne multimedijske, interaktivne mrežne aplikacije, pri čemu medijski dizajn i medijska implementacija trebaju biti izvedeni s pomoću (medijskog) didaktičkog modeliranja (Köhler, 2021). Naknadno se mogu razviti opcije za medijsko didaktičko uokvirivanje, najprije s posebnim interesom za nedavne trendove digitalne didaktike, a zatim za značenje određenog predmeta za digitalno učenje.
Kako bi se dobio praktičan izlog za kibernetički pristup, praktična treba biti i primjena. Na primjer, projekt Complex Ethics, nudi alat jednostavan za korištenje: https://www.complexethics.de. Uz primjenu tog alata, na primjer, etička pitanja povezana s umjetnom inteligencijom mogu se modelirati i razumjeti s obzirom na konstrukciju, percepciju i evaluaciju obrazovne prakse u svjetovima temeljenim na tehnologiji.
| Tip digitalnog studenta | Opis | Tip digitalnog profesora | Opis | Reprezentacija |
|---|---|---|---|---|
| Online student I | Student sinkroniziran online | teleučitelj / | online tutor | (sinkronizirano) |
| Online student II | medijske reprezentacije studenta u interakciji (po mogućnosti asinkrono) | medijske reprezentacije učitelja/tutora u interakciji (po mogućnosti asinkrono) | istovrsna razina | posredovana razina |
| Virtualni student | podatci o studentima | virtualni učitelj | avatar ili UI | reprezentacija osobe |
| Robot za učenje | stroj za učenje | Robot za podučavanje | strojno učenje | Fizički motor |
Literatura:
Köhler, T. (2021). Didactic modeling of a digital instrument for the perception, construction and evaluation of ethical perspectives in AI systems. 8th International Conference on Learning Technologies and Learning Environments.
Marquet, P. & Köhler, T. (2017). The empowerment of users: rethinking educational practice online. In F.M. Dobrick, J. Fischer & L. M. Hagen (Hrsg.), Research Ethics in the Digital Age. Ethics for the Social Sciences and Humanities in Times of Mediatization and Digitization (70-84). Berlin: Springer Verlag.
Ng, W. S. (2020). A self-assessment approach to Adolescents’ Cyberethics Education. Journal of Information Technology Education Research. S. 555-570.
Tavani, H. T. (2013). Cyberethics. In A.L. Runehov & Oviedo, L. (Hrsg.), Encyclopedia of Sciences and Religions (565-570) Dordrecht: Springer Netherlands.